Antun Čolig poslao nam je priču i fotografije s putovanja biciklom prema Vukovaru. Iskreno, mene je oduševio njegov pothvat prvenstveno zbog toga što je put odlučio krenuti sam. Nejgova odvažnost neka nam svima bude pravi primjer kako u životu ništa nije nemoguće. Ovakvi potezi poput Antunovog uistinu su prava herojska djela. Evo što on kaže o svom putu, a fotografije su u foto galeriji.

Krenuo sam 1. svibnja na iz Adamovca prema Vukovaru.  Već u Vrbovcu mi se probušila guma,  ali ostatak puta nije bilo tehničkih problema. Valjda je to bilo za sreću. Slijedio sam rutu kroz Bjelovar u Grubišno polje što je nekih 120 kilometara. U Grubišnom sam i prespavao kod prijatelja!

Sljedeći dan prijatelj Saša, kod kojeg sam prespavao,odlučio mi je praviti društvo dio puta pa je krenuo s mnom preko Daruvara do Požege, a od tuda sam dalje išao sam prema Slavonskom brodu i Kruševici, koja mi je bila cilj za putovanje ovog drugog dana. Noćio sam kod rodbine koji su me nakon tih 180 kilometara odvoženih tog dana ponudili slavonskim specijalitetima :)

3. svibnja rano ujutro krećem iz Kruševice, preko Babine grede, Černe, Vinkovaca do Vukovara. Konačno! Slijedio je razgled grada i oko podneva odlazim u Grad Otok, kod sestrične na ručak pa punog trbuha oko 18 h krećem iz Otoka preko Županje nazad kod rodbine u Kruševicu. Uko 20 sati me hvata mrak, dolazim u Kruševicu iza 22 sata. Sela su uglavnom bila bez ulične rasvjete, ali sam nekako uspio vidjeti da na urici piše 165 prijeđenih kilometara tog dana.

Sljedeći dan u prijepodnevnim satima, nakon rastanka s rodbinom upućujem se kroz Đakovo u Osijek, a nakon dvosatnog odmora u Osijeku vozim prema Donjem Miholjcu. U okolici nalazim pogodno mjesto za noćenje, postavljam šator i konačno uživam. Taj dan sam prošao prosao 130 kilometara.

5. svibnja se budim se rano ujutro. Osjećam umor no krećem prema Virovitici i Grubišnom polju. Nakon tri dana vožnje po ravnici, napokon nailazim na brdoviti teren. Dolazim mrtav umoran kod prijatelja u večernjim satima. Na urici piše prijeđenih 110 kilometara.

6. svibnja Grubišno polje – Bjelovar – Vrbovec – Sesvete - Adamovec. Guzicu ne osjećam, bicikl bacam u garažu i spavam 15 sati... 

Nezaboravan put!  Na ljeto mooreeee… A nadam se da ovaj put neću morati ići i na more sam... :)

Komentirajte prvi

Pisanje komentara je dostupno samo registriranim korisnicima.

Powered by AkoComment Tweaked Special Edition v.1.4.2